Sinoc u teretani uganem nogu, otkaci mi se lijepo teg sa noge i nezgodno je posvrnem. He, sada sam nastroze osudjena na mirovanje, a to je nesto sto bas i nije u mojoj prirodi. Pravo mucenje, uz to razmisljam koliko ovaj svijet oko nas nije napravljen za ljude sa posebnim potrebama. Gdje god krenes milion stepenica, nekih prepreka, a ja sve skakucem na jednoj nozi i gledam kako cu jos da se polomim. :( Stvarno covijek i ne primjecuje neke stvari dok mu se nesto tako ne dogodi.